Svi pišu o Međugorju, i ja sam bila ove godine prvi puta u Međugorju. Čovjeka zaista tamo obuzme neka i ispuni neka radost. Dirnula me jednostavnost crkve, unutrašnjost odiše čistoćom! (najstarija) se vukla za mnom, a ovo dvoje su Odlučili smo da ćemo se popeti na "brdo ukazanja", jer nam je s djecom bilo teško penjati se na "križevac". Muž je nosio Tomija koji važe cca 15kg, ja sam teglila samu sebe - jedva, Marija ( najstarija) se vukla za mnom, a ovo dvoje su trčakarali kao kozlići! Nevjerojatno koliko mala djeca imaju energije. Bilo mi je naporno, a istovremeno sam osjetila kako me ispunjava sreća, radost. Imala sam osjećaj kako je sve ovo JAKO dobro. Ponekad čovjek treba reći HVALA i kad je sve u redu. Imala sam potrebu reći HVAL A za sve dobro što mi se dogo dilo, za sve lijepe trenutke... Večinom se obračamo Bogu kad nam je teško i kad imamo problem, ja sam se ovaj puta otišla zahvaliti, i jesam , rekla sam HVALA! Valjda sam zato i bila tako sretna i zadovo...