U Međugorju

Svi pišu o Međugorju, i ja sam bila ove godine prvi puta u Međugorju. Čovjeka zaista tamo obuzme neka i ispuni neka radost. Dirnula me jednostavnost crkve, unutrašnjost odiše čistoćom!
(najstarija) se vukla za mnom, a ovo dvoje su Odlučili smo da ćemo se popeti na "brdo ukazanja", jer nam je s djecom bilo teško penjati se na "križevac". Muž je nosio Tomija koji važe cca 15kg, ja sam teglila samu sebe - jedva, Marija ( najstarija) se vukla za mnom, a ovo dvoje su trčakarali kao kozlići! Nevjerojatno koliko mala djeca imaju energije. Bilo mi je naporno, a istovremeno sam osjetila kako me ispunjava sreća, radost. Imala sam osjećaj kako je sve ovo JAKO dobro.
Ponekad čovjek treba reći HVALA i kad je sve u redu. Imala sam potrebu reći HVAL
Večinom se obračamo Bogu kad nam je teško i kad imamo problem, ja sam se ovaj puta otišla zahvaliti, i jesam , rekla sam HVALA!
Valjda sam zato i bila tako sretna i zadovoljna!
Gore je bilo nesnosno vruće, penjali smo se u 14h, zrak je bio suh i vrel, što smo jače pokušavali udahnuti to smo se gore osjećali, a opet smo se svi smiješili i bili sretni, znoj je curila u slapovima!
Ipak je to bio lijep dan, radostan dan, dan koji je ostavio trag u mojem životu!
Comments
Pohvala za friz s donje fotke, deset godina malđe izgledaš. Jako volim kratku kosu. Pusa.