my life after...

Ne znam ni sama odakle bih započela ovaj tužni post? Mislila sam da su moji problemi ogromni i da se gomilaju jedan za drugim, mogu slobono reći da sam pomislila da im nema kraja, čak sam postala "umorna". Djeca su se počela razbolijevati jedno za drugim, troje ih je završilo u bolnici i to u peridu od kraja 1. do kraja 2. mjeseca, jedno je dolazilo kući, a drugo sam spremala u bolnicu. Cijelo to vrijeme sam radila "cijeli dan", da se razumijemo, nisam bila prisiljena raditi pod prijetnjom otkaza, nego sam jednostavno morala napraviti završne račune ,koje sam morala predati do 28.02. Moji kolege na poslu su bili uz mene, no dosta im je njihovog posla. Cijelo to vrijeme nisam uzela igle u ruke! Moram priznati da mi nisu ni padale na pamet. Dvoje klinaca je bilo u Osijeku u bolnici i svaki dan sam ih vidjela, barem na kratko, no najteže mi je bilo kada mi je sin završio u bolnici u Zagrebu (stariji).Mislila sam da će mi srce puknuti kad sam ga ostavila i sjela u vlak...

Radim punom parom,od 6.50h do 15h i onda od 17.30 do 21h."Sezona " je završnih računa i posla ima previše. Dijete se vratilo iz bolnice i hvala Bogu sve je uredu! Subotom popodne većinom odmaram ili sam s djecom u skitnji, pokušavam im nadoknaditi sve ovo vrijeme koje provodim u uredu. Ipak pletem pomalo kada svi zaspu, sramota me je što uopće želim plesti, jer imam osjećaj da kradem vrijeme djeci. Tako da prođem koji red tek kada sve pozavšavam i svi zaspu. Tako da nemam sada baš nešto pokazati, no bit će! Danas sam se obradovala kad sam došla s posla dobila sam predivan poklon! JOOP hvala ti! Vuna je u mojoj omiljenoj boji, Tomo se obradovao klokanu i odmah ga je strpao u krevetić! :) I z

I knit something special, a suit for the beautiful baby. the situation once again was hard for me, Veronika was in the hospital.Now all is well, I hope it is indeed!

Već dugo planiram napisati post, no dogodilo mi se puno toga u životu, što lošeg,što dobrog. I da imam vremena, nemam možda hrabrosti, a ni volje sve to napisati! Pored svega ipak još pletem. Odmaram se tako, i dušu i tijelo. Najviše sam plela kape, šalove a i druge sitnice. Stavit ću slike pa neću puno o tome! Između ostalog uspjela sam se i razboljeti, prvo je muž dobio upalu pluća, pa nakon 10 dana gojnu anginu, on i jedno dijete, pa drugo dijete, onda ja i treće i četvrto dijete. Umorila sam se samo dok sam nas nabrojila, i moja mama je tu! No ona je za čudo zdrava!

Dugooooo se nisam javila, no svašta sam isplela. Sada ću vam i pokazati nešto od uradaka, no izostavit ću Swap poklon koji još nije prikladno da pokažem! Između ostalog završila sam sinu vesticu i malo je povelika, no može pričekati proljeće. A evo nešto i za mene, ponekad mi se ćini da sebi najmanje pletem: tu je i šešir za kolegicu- plela sam ga po narudžbi, no model je moj mali sin! kad je jedna bila gotova , naručena je idruga u istoj boji pa još jedana u smeđoj boji: jedna pink kapica za jednu slatku djevojčicu: pogled odozgo, i od viška vune traka za kosu! osim toga isplela sam i jedan šal koji je na pranju i poklon za swap. Jako sam prehlađena i vrijeme sam iskoristila da napišem post! Vrijeme je katastrofalno, malo vruće a sada prilično hladno. I djeca su malo pa ćesto bolesna. No ovo vrijeme mi je pravo vrijeme za pletenje, obožavam se zavaliti na kauč u toploj prostoriji i plesti, plesti... No ujutro kada moram na posao nije mi baš drago otvoriti oči. zato sada idem u krpe! :...

Novosti konačno! Vesta za najmlađeg sina skoro je gotova. a i drugi projekt, dekica za bebu je postala vesta za mene kojoj još nedostaju samo rukavi. Osim ovih pletenih vijesti, moram napomenuti da mi je danas 14 godina braka. Ponekad nemogu vjerovati da je vrijeme tako brzo prošlo. 14 godina, kao cijela vječnost,a ustavari je prošlo brzo. Kada bih sada uzela kredit na 14 god. mislila bih kada ću ja to otplatiti? No činjenica je da vrijeme ne stoji, ono leti! Djeca su mi isto tako brzo narasla, samo još ovaj mali musavac me treba, a drugi su samostalni. Kada se samo sjetim kako sam bila jadna dok su ovi troje stariji bili maleni, neprestano je netko bio mokar, gladan, pospan... Moj radni dan tada nije imao kraja, po noći su loše spavali, no sve prođe, ZAISTA sve prođe, nešto prije a nešto kasnije. Postala sam pjesnički raspoložena, moglo bi se reči i nostalgična. Ne mogu reči da se bojim godina, no imam osjećaj da sam jedan dio života izgradila do kraja.

Vesta za bebu Nametni 60 očica i pleti 2 pravo 2 krivo do kraja i tako 6 redova – pasica zatim: 1. red : 1p1k1p1k4p2k4p2k4p2k4p2k4p2k4p2k4p2k4p2k4p1k1p1k1p 2. red 1k1p1k1p4k2p4k2p4k2p4k2p4k2p4k2p4k2p4k2p4k1p1k1p1k 3. red: 1p1k1p1k2prebaciš ispred pletiva pa pleteš druge dvije pravo i zatim prebačene dvije vratiš na iglu i pleteš ih pravo. 2 krivo i onda opet ponavljaš pletenicu do zadnje četiri očice koje pleteš 1k1p1k1p tako pleteš do visine pazuha cca 12cm, zatim odvojiš 15 oćica i ispleteš ih do 16. onda dodaš 15 očica , vraćaš se i pleteš po šemi iz prva tri reda samo što imaš 30 očica pleteš do visine cca 8 cm, onda završiš ili ostaviš očice na igli pa kasnije završiš nevidljivim bodom. Na taj način dodaš još tri puta po 15 očica na drugoj strani, te na leđima s obje strane, Kada ispleteš sva 4 dijela rukava odozgor tj. Na ramenima ih možeš spojiti iglom tzv. Nevidljivim šavom a s donje strane ih možeš obično ušiti. Ja sam oko vrata pokupila očice i nastavila plesti kragnu ist...